Članci

Krav Maga & ženski spol

Tema ovomjesečnog broja jeste Krav Maga namjenena ženskom spolu ili popularno nazivano ženska samoodbrana. Kako smo ranije spomenuli, Krav Maga je samoodbranbena vještina nastala za potrebe IDF-a (Izraelske odbranbene snage) ali je zbog svoje efikasnosti, načina i pristupa obuci tesame koncepcije i strukture tehnika, našla je primjenu u mnogim sektorima, osvrčući se sa posebnim akcentom na ženski spol i dječiju samoodbranu.
U borbi protiv nasilja, Krav Maga je pomogla mnogim ženama, ali i onima koje nastoje ojačati svoju ličnost, te se osloboditi stresa. U našem društvu vlada pogrešno uvjerenje koje kaže da „samo žene
koje su godinama trenirale neku vrstu borilačke vještine mogu savladati tehnike samoodbrane“.

Krav Maga može pohađati svaka žena bez obzira na dob, sa ili bez iskustva u borilačkim vještinama, te neovisno od fizičkih predispozicija, snage ili kondicije. Kao i svaka druga fizička aktivnost, i Krav Maga doprinosi gubljenju viška kilograma i oblikovanju tijela.

Časove samoodbrane pohađaju žene različitih uzrasta i profila – djevojke, studentice, domaćice, zaposlene žene, majke, žene zaposlene u vojsci i policiji, bivše sportašice, sve one koje imaju potrebu i želju da se osjećaju zaštićene. Samopouzdanje i fizička sprema koji se postižu treninzima samoodbrane omogućavaju ženama da psihički dobro odreaguju čak i u najgorim situacijama.

Moguće je da će vježbanje samoodbrane nekoj ženi u nekom trenutku spasiti život, ali čak i ako nikada ne bude razloga za to, kroz praktikovanje ove vještine otkriće svoju psiho-fizičku snagu, i podići samopouzdanje, što je svakako veliki bonus. Za Krav Maga nije potrebno nikakvo predznanje borilačkih vještina, niti posebna oprema. To je linearni sistem borbe koji u segmentu ženske samoodbrane akcenat stavlja na realne situacije u kojim se možete naći, bilo da se radi o prijetnji ili napadu različitim vrstama oružja, nezavisno od mjesta i prirode napada, poput seksualnog napada, krađe, otmice i slično. Također, posebno se obrađuju „anti – agresivni“ i ”anti – rape” (protiv silovanja) programi. Simulacija realnog napada kroz koju prolaze učesnice je ključna u samoodbrani, jer se na taj način uče kako da u slučaju napada razmišljaju ”hladne glave”. To im omogućava da pravovremeno i na odgovarajući način reagiraju u opasnoj situaciji. Osnovni principi samoodbrane pokazuju kako da žena preuzme kontrolu nad svojom sigurnošću, bez obzira da li je u kući, u autu, na parkingu itd. Zdrav razum je u većini slučajeva dovoljan, ali nekada nas čak ni najbolje namjere ne mogu spriječiti da se nađemo u neugodnoj situaciji.

Najbolja taktika je svakako prevencija kao primarni cilj, a u svijetu ženske samoodbrane prevencija treba da bude dvojaka:

– Ne činjenje onih djela koja mogu da pobude ili izazovu konflikt na bilo koji način ili da budu povod istom,
– Ukoliko do sukoba i dođe, pokušati isti riješiti verbalnim putem.

Pod prvom stavkom podrazumijevamo sve ono na šta je potrebno da ženski spol obrati pažnju npr. prilikom izlaska na ulicu, ponašanja u nepoznatom okruženju i sl. Ovo pitanje je vrlo često zanemareno od strane mnogih koji se bave tematikom „ženska samoodbrana“.

Naime, u cilju preventivnog djelovanja ili žargonski rečeno „ne izazivanja ili ne provociranja“, ženski spol treba da obrati pažnju na sljedeće:

– Da je odjeća prikladna, a ne provokativna ili ona koja „više otkriva nego što pokriva“. Način oblačenja je prvi govor tijela koji šalje određenu vrstu poruke. Međutim, problem koji se najčešće javlja jeste različito tumačenje navedene poruke. Pojasnit ćemo to primjerom: djevojka želi da pokaže zgodnu figuru jer se bavi sportom, uporno trenira i praktikuje neku dijetu ili zdrav način života. Opozitna strana to može drugačije/pogrešno protumačiti, nekada kao provokaciju, nekada će napadač uslijed nedostatka samopouzdanja da na džentlenski način priđe nkoj djevojci to uraditi na grub i silovit način i sl.
– Da nakit koji se nosi ne bude previse istaknut i luksuzan, jer je upravo nakit, kao što smo i sami bili svjedoci, bio razlogom napada na starije gospođe,
– Da način obraćanja, komuniciranja, gestikulacije i govor tijela ne bude dvosmislen i provokativan, što se može pogrešno protumačiti,
– Ostale aktivnosti poput svjesnog neulaženja u sumnjive ulice, kafiće i sl.

Imati zanje je dobro...

Kako smo to u prethodnom broju naveli, najbolji izbor za samoodbranu jeste izbjegavanje opasnih situacija, ali ako do istih i dođe, onda je verbalno rješavanje istih primaran cilj. Vrlo je važno praviti razliku između napada i nasilja, jer uočavanje ove razlike definiše i ponašanje osobe koja se brani. Napad je jedinična pojava, nešto što dogodi jedanput od strane (obično) nepoznate osobe, a s nekim od ciljeva (seksualno zlostavljanje, zarobljavanje, otuđenje materijalne koristi ili nanošenje fizičkih povreda), dok je nasilje pojava koja se ponavlja. S obzirom da su žene često puta žrtve porodičnog nasilja, fizičkog ali i verbalnog, ovo je idealan način da nauče kako odbraniti vlastitu ličnost i život ukoliko isti bude doveden u pitanje. Nažalost, danas se sve češće susrećemo s uznemirujućim naslovima u novinama i s još većim brojem slučajeva koji nisu medijski popraćeni, a tiču se svih vrsta i oblika nasilja. Posebno je alarmantna činjenica da u slučaju nasilja na ženom, većina počinilaca spada u kategoriju žrtvi bliskih ili poznatih lica. Samim tim i uloga verbalnog pokušaja rješavanja konflikta je različita i ima različite efekte i rezultate kod napada u odnosu na naslje. Nažalost, verbalni pokušaj rješavanja nasilja u velikom broju slučajeva završava neuspijehom, dok je znatno povoljnija statistika kod pokušaja napada.

O samim tehnikama i metodama verbalnog rješavanja konflikta osoba uči paralelno sa praktikovanjem samoodbranbenih tehnika. U tom kontekstu, osobe koje praktikuju Krav Maga bivaju podučavani podizanju svijesti o okolini i onome što se u njoj dešava, prepoznavanju znakova koji prethode napadu i sl. Samo saznanje da se fizički može odbraniti od potencijalnih napadača ima vitalni značaj za sigurnost. Učenjem i stalnim prakticiranjem osnovni pokreti samoodbrane postaju automatizovani, tako da žena koja vježba ove tehnike postaje svjesna svoje fizičke snage i zadovoljna načinom na koji vlada svojim tijelom.

Za ovaj broj, a kako je prikazano slikom br.1., obradit ćemo jedan od najčešćih napada na ženski spol, a to je „prilaz napadača s ledža, a s ciljem odvođenja/uvlačenja u određeni prostor“. Kako se može vidjeti, u ovoj situaciji napadač je itekako svjestan da je žena u podređenom položaju, te u cilju potpune kontrole on prekriva žrtvina usta s ciljem sprječavanja dotoka zraka (manjak zraka uslijed napada dovodi do panike što napadač i hoće) ali i mogućnosti pozivanja u pomoć.

Kako je prikazano slikom br.2., prvi „zadatak“ žrtve jeste osloboditi disajne puteve (nos i usta), koji su u ovom slučaju blokirani nasilno. Oslobađanje disajnih puteva, pored primarne uloge koja se ogleda u tome da se spriječi
gubitak svijesti uslijed manjka kisika ili scenarija gušenja sa smrtnim ishodom, ima i za cilj oslobađanje „alarmnog sistema“ tj. glasa. Naime, stvaranje buke vriskom od strane žrtve/pozivanje u pomoć, s ciljem skretanja pažnje na nastalu situaciju, pokazalo se kao efikasna metoda u ovakvim situacijama.

Sve navedeno ukazuje na izrazito veliku važnost oslobađanja disajnih puteva, te je to i uzeto kao prioritet u ovoj samoodbranbenoj tehnici. Oslobađanje disajnih puteva se obavlja tako što žrtva pozicionira svoje (obje) ruke na napadačevu ruku (onu koja blokira disajne puteve) i tom prilikom, koristeći snagu ruku kao i svoju težinu (pored snage) snažno (objema rukama) povlači napanačevu ruku ka dole, a sve s ciljem oslobađanja disajnih puteva, što je i prikazano slikom br.3.

Nakon što su disajni putevi odlobođeni, sljedeći „zadatak“ žrtve jeste da privremeno onesposobi napadača i sprijeći daljnje napade.

Slikom br.4 je prikazano da nakon što se oslobode disajni putevi, napadaču se upućuje udarac u genitalije (rukom koja je bliža genitalijama) koji ima prvenstveno za cilj da:
– napadača privremeno onesposobi,
– da se stvori prostor žrtvi za daljnje djelovanje,
– spriječe daljnji napadi na žrtvu.

Kako je napadač fokusiran na odvođenje žrtve, te je zaokupljen borbom sa istom, njegov fokus nije na odbrani vitalnih tački poput genitalija, očiju i sl., tako da u ovoj situaciji, udarac u genitalije će zasigurno proizvesti željeni efekat.

Važno je napomenuti da efekat nije samo po napadača, već je i na „publiku“ (druge eventualne napadače ili njegove prijatelje u napadu) u vidu „šta se ono desi“ ili „vidi što ga djevojka sredi, može i mene tako“ i sl.

Slikom br.5 je prikazana tehnika izvlačenja iz „napadačevog zagrljaja“, a ista se izvodi na način da se tijelo rotira ka napadaču oko svoje ose, paralelno saginjući tijelo blago ka naprijed uz izvlaćenje noge koja je prva do napadača.

Krajnji rezultat rotacije i kretanja tijela prikazan je slikom br.6. koja pokazuje da se radi o optimalnoj tehnici koja čak stvara „polugu“ na napadačevoj ruci. Pored navedenog,  ovom položaju napadač ne moze slobodnom rukom dohvatiti žrtvu, što je itekako važno za prevenciju daljnih napada.

Slikom br.7 i 8 prikazani su finalni pokreti koji imaju za cilj privremeno onesposobljavanje napadača, a to je u ovom slučaju ponovni udarac u genitalije (da napadač ne može tako lako ustat i ponovit napad) te udarac u vratni dio kičme s ciljem lakše kontrole istog i stvaranja „pometnje u napadačevoj glavi“.

Tehnike Krav Maga samoodbrane vježbaju se na siguran način, u kontrolisanim uslovima, u odgovarajućem ritmu i okruženju, bez upotrebe prekomjerne sile. Postepenim i planiranim vježbanjem postiže se fizički i psihički napredak, tako da osoba može naučiti svoje tijelo da u situacijama kada se osjeća uplašeno, odreaguje mirno, na primjeren način, sigurna u sebe i svoje pokrete. Ipak, za bavljenje Krav Maga, bitno je naglasiti dvije važne stvari: da se njome ne mogu baviti lica protiv kojih se vodi krivični postupak, tj. lica koja imaju sklonost ka nasilju i osuđivana su u prošlosti, i da je za bavljenje istom potreban stručni nadzor licenciranog instruktora.